Pred sladokuscima pisane riječi ovih dana našla se osma po redu knjiga istoričara Gorana Kikovića iz Berana, „Rusija i Crna Gora kroz vjekove“. On se u knjizi povodi činjenicom da je puna dva vijeka Rusija davala bespovratnu pomoć Crnoj Gori, te bez imalo ustezanja je kaže u ovoj knjizi istakao ono što nepobitno odgovara istorijskoj istini –da ruske pomoći i zaštite nije bilo ni Crne Gore bilo ne bi.
– Ova knjiga priloga i dokumenata je nastala sa željom da uspostavim paralelu između prošlosti i sadašnjosti u odnosima između Rusije i Crne Gore, odnosno da nadvladam najrasprostranjeniju savremenu laž u Crnoj Gori, koja se javno izgovara povišenim glasom koji je saobrazan sa glupošću njenog sadržaja –kako nam Rusija nikad nije pomagala. Moje istraživanje je krenulo analizom dragocjene knjige „Crnogorske finansije“ dr Mirčete Đurovića, koji je dokumentovao veliku finansijsku pomoć Rusije državi Crnoj Gori u vremenu od 1711. do 1916. godine, (moj feljton na ovu temu je objavio dnevni list „Dan“). Istina je da je puna dva vijeka Rusija davala bespovratnu pomoć Crnoj Gori i bez ustezanja sam u ovoj knjizi dao objašnjenje koje odgovara istorijskoj istini –da ruske pomoći i zaštite nije bilo, ni Crne Gore bilo ne bi –istakao je Kiković.
Kiković je u knjizi podsjetio i na Albansku golgotu, te napomenuo da je ona smanjena zahvaljujući Ruskoj intervenciji.
– Naime, ruski car Nikolaj Drugi Romanov, spasio je Srbe od totalnog pogroma u Prvom svjetskom ratu, a u pitanju je jedan svijetli primjer bezuslovne pomoći braće Rusa srpskom narodu i Kraljevini Srbiji 1914-1916. g. car Nikolaj Drugi Romanov je ušao u ovaj globalni konflikt -Prvi svjetski rat, samo zbog Srbije, iako je njegova država bila potpuno nespremna za to (još nijesu bile zaliječene rane revolucije iz 1905. godine, što će rezultirati Februarskom i Oktobarskom revolucijom 1917. god., čime su Romanovi zbačeni s vlasti). Važno je napomenuti i to da su Rusi uputili ultimatum Britaniji i Francuskoj da mora da prihvati i zbrine srpsku vojsku koja se povlačila preko Albanije ka Skadru krajem 1915. i početkom 1916. godine, inače Rusija izlazi iz rata, jer nema svrhe da u njemu ostaje ako više nema Srbije, zbog koje je u sukob i ušla. London i Pariz, iako su prethodno htjeli da ostave Srbe na cjedilu, brže-bolje su priskočili u pomoć –ističe Kiković.
Jedan od recenzenata ove knjige general dr Luka Kastratović, predsjednik Udruženja Vasojevića, ističe kako se knjiga „Rusija i Crna Gora kroz vjekove“, pojavljuje u eri neuspjelog globalističkog nasrtaja, s ciljem ustrojstva svijeta po mjeri zapadne, odnosno američke demokratije i pokušaja prekrajanja istorije, gdje SAD bezobzirno pomažu zemlje Zapadne Evrope, na čelu sa Njemačkom.
– Uostalom i Evropska unija je formirana prvenstveno sa ciljem da se zaboravi Drugi svjetski rat i strahote koje je fašistička Njemačka učinila tokom tog rata, u namjeri da pokori Evropu i njome vlada samo „nadljudska arijevska rasa” za koju ostali narodi nijesu postojali. „Vrijednosti“ koje se danas svakodnevno ističu, Evropa je izgradila vjekovnom kolonijalnom politikom, bogateći se eksploatacijom svojih kolinija –porobljenih zemalja. Upravo je Evropa ubila najviše hrišćana u Evropi, često uz blagoslov Vatikana, posebno u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Vjekovne veze Crne Gore i Rusije Kiković iznosi na osnovu konkretne dokumentacije, arhivske građe; nije se slučajno vladika Rade zamonašio u Rusiji. Narod nikad nije zaboravljao bratski ruski narod i Rusiju. Primjera kroz istoriju ima mnogo. Kiković nije mogao da ih sve zabilježi, ali dovoljno da se istina ne zaboravi, kako to žele zastranici zapadne demokratije -naglasio je Kastratović.
Takođe, jedan od recenzenata Kikovićeve knjige Branislav Otašević, istakao je da, pišući lakim dopadljivim stilom, koristeći brojne dosad objavljene knjige i radove poznatih i afirmisanih stvaralaca, Kiković je vješto i znalački komponovao svoj rad i ostavio čitaocima značajno djelo o crnogorsko-ruskim odnosima i ruskoj pomoći Crnoj Gori, koju je ona, kad manje, kad više, slala kroz vjekove, što potvrđuje staru poznatu tezu „da ruske pomoći i zaštite nije bilo, ni Crne Gore bilo ne bi”.
U svom recenzentskom osvrtu na ovu knjigu Zoran Vulević je naglasio da je „pred nama nova knjiga (iz pretpostavljene edicije koja bi se mogla zvati ‘Srpske istine’), autora Gorana Kikovića, sa novom temom, opet namjerno diskriminisanom i dezavuisanom u crnogorskoj društvenoj i političkoj javnosti i opet sa namjerom da se toj i takvoj javnosti odgovori čistom faktografijom –činjenicama, a ne nikako falsifikatima“.
– Istorijske okolnosti u kojima su Srbi bili izloženi vjekovnim pritiscima imperija, najviše Turske i Austrougarske, proizveli su kod njih iskonsku potrebu za moćnim saveznikom, te je to istorijsko iskustvo Srbe konačno opredijelilo da Ruse i Rusiju smatraju svojim jedinim trajnim prijateljima – istakao je Vulević.
N.V.